Medžlis Islamske zajednice Bosanska Gradiška nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, u graničnom pojasu s Republikom Hrvatskom. Prostire se duž obala rijeke Save, a grad Bosanska Gradiška predstavlja jednu od najfrekventnijih ulaznih tačaka u našu zemlju.
Historija Medžlisa svjedoči o izuzetnoj istrajnosti i posvećenosti Islamske zajednice i njenih članova da očuvaju kontinuitet rada zajednice kao i vjeru, običaje, kulturu i tradiciju na ovim prostorima. Nekadašnji Odbor Islamske zajednice Bosanska Gradiška, unatoč teškim okolnostima i ratnim dešavanjima, djelovao je u prizemlju imamske kuće u džematu Obradovac. Tokom cijelog perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, Besim ef. Šeper, kao jedini od prijeratnih sedam aktivnih imama u ovom gradu, ostao je u svom džematu. Uprkos ratnim izazovima, džuma-namaz se klanjao redovno, zahvaljujući njegovoj nepokolebljivoj predanosti.
Danas Medžlis IZ Bosanska Gradiška obuhvata devet džemata. Nakon rata, sva infrastruktura zajednice, koja je bila uništena, u potpunosti je obnovljena.
Sjedište Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Gradiška nalazi se u prostorijama Derviš-hanumine medrese.
Derviš-hanumina medresa
Objekat Derviš-hanumine medrese u Bosanskoj Gradišci predstavlja jedan od ljepših primjera arhitekture pseudomaurskog izraza iz razdoblja prelaza XIX u XX vijek kako u Bosanskoj Gradišci tako i u BiH.
To je samostalna građevina dimenzija 33,00 x 8,50 metara i pripada tipu medrese izduženog oblika. Medresa je prizemna građevina, s tim što je centralni dio objekta niži od dva dijela na njenim krajevima. U krajnjim, bočnim dijelovima su bile smještene dershane, odnosno učionice, dok je centralni dio bio podijeljen na više manjih prostorija kvadratičnog oblika koje su služile za smještaj učenika.
Za gradnju ove građevine vežu se dva imena, i to, imena dviju žena. Jedna je Aiša Džinić, a druga Derviša-hanuma Smailagić.
Medresa je podignuta 1748. godine, a kao graditelj se navodi Aiša Džinić. Najvjerovatnije je riječ o supruzi pretposljednjeg gradiškog kapetana Ibrahim-bega Džinića.
Derviša-hanuma Smailagić, poznatija kao hanumica, obnovila je i uvakufila medresu 02. maja 1899. godine.
Objekat je bio u vlasništvu Islamske zajednice do 1973. godine, kada je oduzet. Od 1974. godine korišten je kao mjesna kancelarija, a jedno vrijeme su je koristile i zdravstvene ustanove.
Na inicijativu Medžlisa islamske zajednice BosanskaGradiška, medresa je 2008. godine vraćena u vlasništvo i posjed Islamske zajednice.
Medresa je obnovljena sredstvima Generalne direkcije vakufa Republike Turske i svečano otvorena 2017. godine.
Danas služi kao sjedište Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Gradiška.
Medresa je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH.